Početna Transport Reverzna logistika – transport robe unazad

Reverzna logistika – transport robe unazad

Kada se pomene logistika, većina ljudi podrazumeva procese dostave robe od proizvođača i prodavaca prema kupcu, tj potrošaču. Međutim, transport robe se odvija u manjoj meri i u suprotnom smeru: od konačnog potrošača prema prodavcu ili proizvođaču.

Povraćaji robe se redovno dešavaju iz razloga što roba nije našla kupca u maloprodaji i to je nešto što je odavno poznato. Španska Zara je poznata po tome da izuzetno brzo povlači odeću koja nije prodata i potom je rotira po drugim maloprodajama ili jednostavno otpisuje. To je zapravo jedan od njihovih recepata uspeha. 

Zanimljiviji je, međutim, noviji fenomen. Rastom onlajn prodaje pojavili su se novi obrasci prodaje i neke nove navike kod potrošača. Pandemija je naročito podstakla kupovinu iz fotelje. Transport robe se unapredio sa opštim razvojem logistike i pogotovo razvojem kurirskih službi, tako da je sasvim uobičajeno da se manji tehnički uređaji, ili odeća kupuju preko interneta. Istovremeno porastao je i broj reklamacija tj zahteva za povraćaj novca. Ceni se da u Americi preko 10% robe kupljene preko velikih sajtova biva reklamirano u sezonskim vrhuncima.

Šta uraditi kada kupac nije zadovoljan robom, opravdano ili neopravdano, ili kada jednostavno koristi ponuđeno pravo da u kraćem roku vrati proizvod koji mu se ne sviđa? U klasičnoj kupovini, potrošač nosi robu uz račun na mesto na kojem ju je kupio i dobija nazad novac ili drugi proizvod. Prodavac nema posebni dodatni trošak, osim uobičajenog transporta neprodate ili felerične robe unazad.

Ali u slučaju kada ne postoji fizička prodavnica potrošač treba da učestvuje u procesu transporta robe prema prodavcu što je uvek složenije nego kada se masovno velike količine robe distrubiraju prema potrošaču.

Nesrećna mlada žena gleda u ekran mobilnog telefona nezadovoljna kupovinom na internetu putem interneta.
Nesrećna mlada žena gleda u ekran mobilnog telefona nezadovoljna kupovinom na internetu putem interneta.

Trošak vraćanja robe, transporta robe unazad, pregledanja, sortiranja, pakovanja, povratka u skladište, otpisivanja ili ponovnog stavljanja u promet je realan. Izračunato je da povraćaj jednog odevnog prometa košta 10-20 dolara. Na scenu je stupila i veštačka inteligencija koja operiše sa ogromnim brojevima i predviđa ponašanje potrošača. Zaključeno je da je u slučaju robe manje vrednosti jednostavnije samo vratiti novac potrošaču i uopšte ne tražiti da vrati proizvod nazad.

Time se stvara i bolja slika kod potrošača za kojeg je zamorno da vraća robu onlajn prodavcu, i možda će sutra opet kupovati njegove proizvode. Naravno, giganti prodaje prave svoju računicu i ne dozvoljavaju da se baš preteruje. Smatra se da npr Amazon članovima toleriše povraćaj do 10% kupljenih proizvoda. 

Ovaj trošak i odluku o refundaciji Amazon ne snosi samostalno. Amazon je zapravo posrednik i odgovornost za neuspeh prodaje prebacuje na prodavca robe sa kojim ima ugovor. Tako bi prodavac (ili proizvođač) robe trebao da snosi troškove povraćaja usled reklamacije kupca. Sve je to tako bilo i pre pojave onlajn trgovine, ali je sad distanciranost prodavca i potrošača dovela do neobičnog vida reklamacije. I sam transport robe do kupca izuskuje trošak, ali je pojedinačni povrat jednog po jednog proizvoda još i skuplji.

Ovo su trendovi na najvećim tržištima, a opšta pouka je da je logistika koja se odvija unazad uglavnom komplikovanija, usitnjenija i skuplja nego kada ide u smeru prema potrošaču.

Nikola Jevtić

Nikola Jevtić

Diplomirani inženjer, specijalista za logistiku sa preko 15 godina iskustva u oblasti organizovanja međunarodnog transporta i carinskog zastupanja. Kao direktor i vlasnik privatnog biznisa organizovao više od 15000 internacionalnih transporta robe u svim vidovima saobraćaja.

Hvala Vam na poverenju!

Vaši podaci su uspešno poslati. Naš tim će Vas kontaktirati u najkraćem roku.

Zainteresovani ste za naše usluge?

Pokušaćemo da vam odgovorimo u najkraćem mogućem roku.